Po mnogima jedan od najznačajnijih i najutjecajnijih bendova svih
vremena formirao se 1969. godine nakon raspada legendarnog britanskog
sastava Yardbirds. Raspadom gitarist grupe, Jimmy Pageu (punim imenom
James Patrick Page r. 09.01.1946. u Hestonu), ostao je niz neodsviranih
koncerata koje je prema ugovoru trebao odraditi. Pošto su Yardbirdsi
bili rasformirani Page je trebao okupiti nove članove i ispuniti obveze
iz ugovora.
Pageov prvi izbor bio je multiinstrumentalist i studijski glazbenik
John Paul Jones (r. 03.01.1946. u Sidcupu pod imenom John Baldwin)
poznat od ranije Pageu po brojnim suradnjama s tada već afirmiranim
glazbenicima i bendovima kao što su The Rolling Stones, Dusty
Springfield, Herman's Hermits. Sam Page bio je poznat u širim glazbenim
krugovima i prije nego se pridružio Yardbirdsima. Zbog svojih problema
s mučninama na putovanjima odlučio je odustati od napornih turneja i
posvetiti se studijskom radu. To je rezultiralo time da je postao jedan
od najtraženijih glazbenika tog vremena i epitetom vodećeg mladog
session glazbenika. Svirao je sa grupom The Who na njihovom hitu "I
Can't Explain" i albumu "My Generation", nastupao je s The Kinks,
grupom Them, Jeff Beckom, Tom Jonesom i mnogim drugima
U daljnjoj potrazi za preostalim članovima Yardbidsa Pageov izbor nisu
isprva bili niti Plant niti Bohnam. Nakon neuspješnog pokušaja da
pridobije pjevača Terry Reida i bubnjara B. J. Wilsona (poslije član
grupe Procol Harum) Page je pozvao Robert Planta da se pridruži grupi.
Kasnije je na Plantovu preporuku za bubnjara angažiran John Bohnam.
Tako oformljeni pod nazivom The New Yardbirds ispunili su sve ugovorom
postavljene obveze. Po povratku u London počeli su razmišljati o novom
imenu grupe pa je tako za jedan od mogućih naziva predložen i The Mad
Dogs. Naposljetku su uzeli ime Led Zeppelin prema primjedbi bubnjara
grupe The Who Keith Moona da će se raspasti poput olovnog balona.
Pravilno napisano ime bilo bi Lead Zeppelin, no da bi se izbjegle
pogreške pri izgovoru (Lid Cepelin) napisano je kako je i ostalo Led
Zeppelin.
Osoba koju svakako valja spomenuti je i menadžer grupe Peter Grant.
Prije nego je postao menadžer Zepplinima, taj osebujan lik snažnih
tjelesnih proporcija, bavio se nizom poslova, kao što su radnik na
stageu, hrvač, kaskader, izbacivač... Ovaj posljednji mu je i osigurao
prvi kontakt sa glazbenom industrijom gdje je započeo kao menadžer
turneje da bi u konačnici obavljao prave menadžerske poslove i to s
bendovima Neshville Teens i Alan Price Combo. Kao menadžer Zeppelina u
početcima njihove karijere osigurao im je diskografski ugovor sa
prestižnom etiketom Atlantic Records.
Prvi album grupe jednostavno nazvan "Led Zeppelin" izašao je početkom
1969. godine nakon njihove turneje po Americi gdje su nastupali kao
predgrupa grupi Vanila Fudge. Album je snimljen u svega 30 sati, a
obilježili su ga klasici "Dazed And Confused", "Good Times Bad Times" i
"Communication Breakdown". Cijeli album prožet je starim blues
riffovima sa primjesama čvrstoga rocka i nadmetanja Plantovog moćnog
glasa i Pageove gitare. Dva mjeseca nakon izlaska album je postao jedan
od deset najprodavanijih albuma u Americi da bi nedugo nakon toga
dosegao i zlatnu tiražu. Bend je tijekom 1969. godine neumorno radio.
Održavali su koncerte po SAD-u i Engleskoj, a u kolovozu im je izašao i
drugi studijski album "Led Zeppelin II". Album je doživio trenutni
uspjeh došavši na sam vrh američkih top ljestvica gdje se kao broj
jedan zadržao punih sedam tjedana. Na albumu se nalazi i iznimno
uspješna "Wholle Lotta Love" (prerada Willie Dixonove skladbe "You Need
Love"), pjesma koja je postala i ostala klasik hard-rocka. Album je
pomogao bendu da učvrsti svoje mjesto međunarodne koncertne atrakcije
što je i rezultiralo njihovom gotovo dvogodišnjom turnejom.
U kolovozu 1970. godine objavili su "Led Zeppelin III". Ovim trećim
albumom napravili su lagani odmak od dotadašnjih blues utjecaja i
načina stvaranja. Album obilježavaju skladbe u kojima prevladava
utjecaj britanskog folka i mitologije, što osobito dolazi do izražaja u
snažnoj "Immigrant Song" u kojoj se isprepleću teme iz keltske
mitologije ("...Valhalla, I am coming..."). Značajan je broj akustičnih
skladbi kao što su primjerice eksplozivna "Gallows Pole" ili pak nešto
lakše "That's The Way" odnosno "Tangerine".
Krajem 1971. godine izlaz bezimeni album ili album četiri simbola, koji
je ostao poznatiji po općeprihvaćenom naslovu "Led Zeppelin IV". Ovaj
album mnogi ocjenjuju kao najbolji uradak Led Zeppelina. Pritom svakako
treba skrenuti pozornost na skladbe poput energičnih "Black Dog" i
"Rock And Roll", folkerske "The Batle Of Evermore" i dvije izvrsne
"Going To California" i "Stairway To Heaven", koja je postala trenutni
radio hit, a interesantno je da nikada nije bila singl. Sam Plant je
naglasio da je zanimljivo što je pjesma postala tako popularna pogotovo
zato što se radi o skladbi koja traje 8 minuta koja nema refren i nema
gotovo ničega. Bilo kako bilo "Stairway To Heaven" je postala jednom od
najboljih pjesama svih vremena, a album "Led Zeppelin IV" se do sredine
devedesetih godina prošloga stoljeća prodao u gotovo 16 milijuna
primjeraka.
Turnejom koja je uslijedila, a na kojoj su promovirali svoj posljednji
i pretposljednji uradak, potukli su sve rekorde posjećenosti. Turneja
je na koncu donijela, kako je izjavio Peter Grant za londonski
"Financial Times", gotovo 30 milijuna dolara zarade. Po završetku
turneje bend se povukao kako bi snimio novi album. U proljeće 1973.
godine izlazi "Houses Of The Holy". Na svom, do tada, najraznovrsnijem
albumu Zeppelini miješaju razne stilove i utjecaje, od standardnog
čvrstog rocka i folka, preko reggaea ("D'yer Mak'er") i funka ("The
Crunge") do mračnih i tajanstvenih balada ("No Quarter"). Album je
dosegao platinastu nakladu. Sam omot albuma vrlo je jedinstven i
originalan. Dizajneri u Hipgnosis studiju na ideju za omot došli su,
djelom, inspirirani knjigom Arthur C. Clarka "Childhood's End". Slika
za omot snimljena je na lokaciji Giant Causewayja u sjevernoj Irskoj,
području sa stepenastim stijenama u moru. Svaki album je bio omotan
papirnatom trakom zvanom Obi koja je morala biti otrgnuta kako bi se
došlo do ploče.
Na turneji kojom su promovirali "Houses Of The Holy" Zepplini su još
jednom potukli sve rekorde. Američkom turnejom srušili su dotadašnji
box-office rekord koji su držali The Beatlesi. Na srpanjskom koncertu u
Madison Square Gardenu snimljen je film "The Song Remains The Same"
koji je objavljen tri godine kasnije, a po kojem je i izdan dvostruki
istoimeni live album. Po završetku turneje uslijedila je vrlo mirna
1974. godina u kojoj bend gotovo da i nije postojao, nisu održavali
koncerte niti su išta snimali. U toj godini Zeppelini su osnovali
vlastitu etiketu Swan Song (pod etiketa Atlantic Recordsa) pod kojom su
objavili sva svoja kasnija izdanja kao i izdanja bendova Pretty Things,
Bad Company i drugih.
Nakon godine odmora u ljeto 1975. godine objavili su luksuzno pakirani
dvostruki album "Physical Graffiti" u kojem su opet ponudili obilje
raznolikog i šarolikog materijala. Kao glavne teme odmah su se
nametnule skladbe "Trampled Underfoot" i "Kashmir". Nije na odmet
spomenuti kako je skladba "Kashmir" u svom prerađenom izdanju
upotrijebljena kao glavna tema u filmu "Godzilla", a zajedno su ju
izveli Puff Daddy i Jimmy Page. Album "Physical Graffiti" je došao među
10 najprodavanijih albuma u Americi i Britaniji.
Iste godine Robert Plant je doživio tešku prometnu nesreću kada je sa
svojom suprugom boravio u Grčkoj na odmoru. Zeppelini su zbog toga bili
prinuđeni otkazati turneju, a i sve ostale aktivnosti benda privremeno
su bile prekinute. Godine 1976. objavili su album "Presence" koji su
kritičari dočekali vrlo hladno s iznimno lošim kritikama. Usprkos tome
album je dosegao broj jedan u Americi i Britaniji. Od pjesama s ovoga
albuma izdvojio bih "Nobody's But Mine" energičnu Zeppelinovsku rock
temu i maratonsku deset i pol minutnu "Achilles Last Stand". Ponovno su
krenuli na turneju na kojoj su predstavljali i promovirali album
"Presence", no deset posljednjih koncerata u Americi moralo je biti
otkazano zbog smrti Plantovog sina Karaca uzrokovane trbušnom
infekcijom nepoznatim virusom.
Nakon poduže pauze bend je u ljeto 1978. počeo snimati svoj osmi
studijski album. Album je sniman u Stockholmu, Švedska, u ABBA-inom
Polar studiju. Godinu kasnije, a prije izlaska novog albuma, krenuli su
na kratku europsku turneju na kojoj su održali koncerte u Švicarskoj,
Njemačkoj, Nizozemskoj, Austriji i Belgiji. "In Through The Out Door je
ugledao svjetlo dana gotovo jednu godinu nakon početka snimanja, u
kolovozu 1979., a bio je pakiran u smeđim vrećicama sa 4 različita
omota. Na albumu se nalaze izvrsne skladbe "Fool In The Rain" i "In The
Evening", a poseban dojam ostavljaju i fino uklopljeni Jonesovi
klavirski aranžmani ("Hot Dog, "South Bound Saurez"). Mnogi su ovaj
uradak proglasili jednim od najslabijih ostvarenja Led Zeppelina. Opet,
usprkos slabim kritikama album je došao na broj jedan top ljestvica u
Americi i Britaniji.
U svibnju 1980. krenuli su na europsku turneju koja je zaključena
koncertom u Berlinu. 25.09.1980. John Bohnam je pronađen mrtav u svom
krevetu nakon dvanaest satnog pijančevanja. Bohnam se
onesvijestio/zaspao na leđima te se ugušio u vlastitoj bljuvotini. Tri
mjeseca kasnije preostali članovi benda su izjavili da bez Bohnama više
ne mogu svirati i da dostojne zamjene za njega nema što je rezultiralo
konačnim razlazom Led Zeppelina. Godine 1982. Page je objavio album
"Coda" na kojem se nalazio izbor ranije neobjavljenih snimki Led
Zeppelina.
Nakon raspada grupe svaki od članova je krenuo stvarati vlastitu solo
karijeru. Ponovno su se okupili tri puta. Prvi put 1985. godine zbog
nastupa na "Live Aid" festivalu gdje su na bubnjevima umjesto Bohnama
svirali Phil Collins i Tony Thompson, drugi put 1988. godine kada su
svirali na vjenčanju Bohnamovog sina Jasona (za bubnjevima je svirao
Jason) i konačno treći i posljednji put na obilježavanju 40. godišnjice
Atlantic Recordsa.
U godinama koje su slijedile Page je objavljivao remasterirana izdanja
snimki Zeppelina, zbirke hitova te dva box-seta jedan sa četri diska
koji je postao najprodavaniji box-set svih vremena i drugi "Complete
Studio Recording" s deset diskova.
Goine 1994. Page i Plant su ponovno počeli zajedno surađivati te su
napravili niz interesantnih projekata i izdali dva albuma "No Quarter"
(1994.) s preradama skladbi Led Zeppelina i "Walking Into Clarksdale"
(1998.) s posve novim autorskim skladbama. Potom su krenuli na svjetsku
turneju te su dva puta 1998. posjetili Zagreb, u veljači i studenom.
Posljednje izdanje Led Zeppelina je trostruki live album i dvostruki
DVD "How The West Was Won" iz 2003. s izborom najboljih koncertnih
trenutaka i skladbi.
