O vampirima
Stari Sloveni su svoje mrtve podvrgavali tretmanu u kome su ih spaljivali na velikoj lomaci i tako ih ispracali u vecna lovista. Medjutim, desavalo se da se telo nekog stradalnika uopste ne pronadje i ne isprati kako dolikuje, sto je, navodno, dovodilo do toga da nesrecnik ubrzo pocinje da ustaje nocu i ubija ljude. Sve dok se, ne nadje neko ko ce ga pocastiti glogovim kocem.
O vukodlacima
U pravilu normalni i pristojni sve dok ne izađe puni Mjesec, vukodlaci su prokletnici koji mijenjaju oblik, a pojavljuju se u legendama još od antičke Grčke. Poput vještica, u srednjem su ih vijeku progonili i okrivljavali za ubojstva koja nisu znali drukčije objasniti. Iako su pojavom raznoraznih CSI-a priče o vukodlacima-ubojicama nestale svuda osim u Hollywoodu, još postoji poremećaj u dlakavosti koji se od milja zove 'poremećaj vukodlaka'.
Vukodlak u mitologiji znači osoba koja se mijenja oblik u vuka pomoću čarolije ili kletve. Srednjovjekovni kroničar Gearvase of Tilbury povezao je transformaciju s punim mjesecom, no rijetko je korištena sve do korištenja tog načina u modernim književnim djelima. Govori se da se vukodlak može ubiti ako je upucan sa srebrenim metkom, no to je ipak razlika između književnih djela i narodnih legenda. Nekad se držalo da vukodlaci nakon smrti postaju vampiri. Vukodlaci spadaju u skupinu legendarnih zvijeri.
O vjesticama
U mitologiji se vestice smatraju bicima koje poseduje natprirodne i magijske moci i obicno se zamisljaju kako lete na metli. Cest pratilac vestice u bajkama je crna macka. Vjerovanje u vještice vrlo je stara i raširena pojava usko povezana sa
šamanizmom. Puno je razloga zašto su uglavnom žene bile vještice. Vještice su
uništavale plodove zemlje, provodile tajnovite obrede, svojim su vračanjem
pojedincima uzrokovale bolest, mogle su bacati ljubavne čini.
Težnja viziji i proricanju, znanja o pripremanju lijekova te s tim povezana
nezaobilazna bliskost s prirodom, sve je to govorilo u prilog ideji o ženama kao
vješticama.
Lik vještice je svoj konačni oblik poprimio u poganskim antičkim ženskim
kultovima i to od grčke božice lova i plodnosti, Artemide, odnosno od odgovarajuče
rimske božice Dijane. No žene su samo bile djelom renesansne pripovijesti i
nevjerojatnih okrutnosti koje su zadesile sve nesretnike koji su tijekom tih stolječa
stradali, pod optužbom da su žene-vještice ili muškarci-vješci.
Žene prve u redu, kao niža biča, bez prava glasa, bez zaštite pretvorene su bile u žrtve ljudske
izopačenosti.
O vilama
U juznoslovenskoj mitologiji zenska natprirodna bica, naklonjena ljudima. Zamisljane su kao izuzetno lepe devojke zlatnih kosa i sa krilima, odevene u duge, prozracne haljine i naoruzane strelama. One zive daleko od ljudi, po planinama (planinkinje, zagorkinje), pokraj voda (vodarkinje, brodarkinje) ili u oblacima (oblakinje). Verovalo se da se radjaju iz rose, nekog cveća, kad pada kisa i greje sunce i kad se na nebu pojavljuje duga. Svoje dvorce, izuzetne lepote i raskosi, grade na oblacima.
Vještac ili čarobnjak
Vještac je obično osoba čiji zao duh valja nahraniti životnom snagom drugih
ljudskih biča. Vješci če obično uzeti slab život, poput dječjega. S obzirom da se
smrtnost djece u mnogim djelovima Afrike penje i do 50 posto, ne začuđuje da još i
danas postoje brojne optužbe za čaranje.
Riječ «čaranje» je ipak pomalo nejasna, nije riječ o vještini, več o urođenom
svojstvu. Netko je s tom vještinom rođen, to mu je suđeno. Kao što su neki ljudi
nespretni, neki skloni nezgodama, kleptomani ili nadareni za telepatiju, drugi su
vješci, a ispoljavanje te crte karaktera samo je pitanje vremena.
Čarobnjak je močniji od vještice ili vješca. Razlika je tomu što čarobnjak nije
prisiljen da se bavi magijom, čarobnjak to radi iz ljubavi prema zlu i svojevoljno. Neki
vjeruju da je čarobnjak i sam zloduh, ali toliko močan da može nadzirati druge
duhove i prisiliti ih da rade za njega.
Čarobnjak može načiniti fetiš, drvenu statuu ili
predmet te svojom čarolijom natjerati duha da se nastani u njemu. Takav kip ili
predmet čudom će se nači kod osobe koju je njegov gospodar naumio ućiniti svojom
žrtvom i progoniti je. Na taj način čarobnjaci mogu nadzirati cijele zajednice pukim
ulijevanjem straha.
Za vještice smatralo se žene koje jednostavno žive u osami ili ne mogu rađati
djecu ili se bilo kakvim drugim slučajem ističu kao recimo liječenjem biljem i travama.
Mnoge žene koje su pomagale bolesnima ili ranjenima prirodnim lijekovima
sastavljenima od raznoraznih ljekovitih biljaka koje danas smatramo najzdravijim
lijekovima, osuđene su za vračanje i šurovanje s đavolom. Nepoštena i nepravedna
suđenja takvim osobama osumnjičenih da su vještice, ili vješci ili čak vukodlaci
ukazuju nam kako je često ne znanje i strah o nepoznatog bilo uzrokom strahotama i
«božjim kaznama» koje je crkva provodila stolječima proganjajuči ljude koje se
smatralo neprihvatljivima.